Wendy Helm, 52

Moji problemi su sad dio moje ljepote, jer se od njih ne mogu sakriti. Mogla sam zadnjih deset godina provesti pokušavajući popraviti svoje lice, no sada više osjećam svoju ljepotu. Naučila sam da je to više do unutarnjeg nego vanjskog doživljaja.

"Oboljela sam od Belove paralize, a zatim nakon nekoliko tjedana od Sindroma kroničnog umora…imala sam osjećaj kao da tonem. No, sad su te moje 'slabosti' moja ljepota. Naučila sam prihvatiti svoje 'nakrivljeno lice' i da neće svaki dan biti dobar, a to je u redu. Ovo me iskustvo naučilo tome da volim davati komplimente. To iznenađuje ljude i nikad ne znate kakav učinak jednom možete imati na nekoga." - Wendy, 52
@Dove

Bellova paraliza je znatno srušila moje samopouzdanje i vrijednost. Ljudi bulje u mene na ulici jer misle da je moje lice drugačije i vide kako trepćem. Ljudi mogu biti jako okrutni. Jedna od najtežih stvari je da primjećujem da se svi smiješe, a moj je osmijeh jako nakrivljen tako da vježbam kako se ne smijati. No to ne pomaže mom samopouzdanju jer kad se smijemo to pomaže osjećaju sreće.

Ljepota je proces prihvaćanja sebe koji traje cijeli život - uvijek želimo ono što ne možemo imati, ali zapravo možemo biti tko god želimo. Naučila sam prihvatiti sebe; ja sam ono što jesam, ništa više - i to je ono što me čini lijepom. Moja energija se osjeti - to je osjećaj.

Gledam ljude i uvijek pronađem nešto što je nevjerojatno o njima. Ja sam tip osobe koja će nekom neznancu reći 'izgledaš sjajno' ili 'baš imaš predivno lice', a ljudi se šokiraju kad im daš kompliment. Baš se iznenade kad im kažeš da izgledaju lijepo.