Christa, 42

Nosila sam periku nakon što mi je ispala kosa od svoje sedme do 25 godine. Odrastajući, nisam se osjećala lijepom. Kad si dijete, želiš biti kao sva druga djeca. Nisam htjela biti različita. Htjela sam biti kao svi ostali.

"Izgubila sam kosu kad sam imala 7 godina. Nosila sam periku svaki dan - skrivala sam se - a kad sam konačno prestala, shvatila sam da postoji više od samo jedne vrste ljepote. Bilo mi je neugodno u vlastitom tijelo dugo godina. Zbog tog iskustva sam sad bolji fotograf jer imam jači osjećaj empatije i mogu se lakše povezati s ljudima. Taj osjećaj empatije i povezivanja s ljudima mi pomaže da uhvatim nešto jedinstveno i lijepo o toj osobi u tom tenutku." - Christa, 42
@Dove

Skrivala sam se i ta je perika bila moja maska. Bojala sam se što bi ljudi rekli o meni kad bih ju skinula. Ali, više sam se osjećala ružnom s perikom nego bez nje. Kad sam ju nosila izbjegavala sam se pogledati u ogledalo jer mi se nije sviđalo kako sam izgledala. Osjećala sam se lažno. Kad sam bila kod kuće, stavila bih šal ili kapu i kaad bih se pogledala u ogledalo pomislila bih: 'Opa, možeš dobro tako izgledati.'

Kad sam imala 22 godine sam išla na putovanje u Venezuelu i to je bila prekretnica. Putovali smo dosta dugo do predivnog mjesta uz ocean gdje smo trebali kampirati i svi su se htjeli ići okupati goli. U tom sam trenu odlučila: 'Učinit ću to, skinut ću periku.' Nisam se nikad osjećala tako slobodno. Kad sam se vratila u SAD, nosila sam periku još nekoliko godina dok se s 25 godina nisam preselila u Chicago. Tada sam počela razmišljati: 'Zapravo, dobro izgledaš.' A kad sam se osjećala lijepom i drugi su počeli primjećivati...i išla sam na dosta spojeva. To je sve počelo kad sam ja sama odlučila da sam lijepa.