Marlyee Copeland, 28

Odrastajući sam bila jako nesigurna zbog svog izgleda. Iako mi je mama znala reći koliko sam lijepa, drugi su mi izvori pričali potpuno drugačiju priču. Moje podrijedlo je različito (mama je Britanka i bjelkinja, a tata je tamnoput, iz Jamajke), a odrasla sam u manjem mjestu s pretežito bijelim stanovništvom tako da u vrtiću nisu imali lutke moje boje kože, djevojčice u mojim osnovnoškolskim knjigama nisu imale kosu poput moje, a ljudi koje su u srednjoj školi smatrali uzorima nisu izgledali poput mene. 

"Kad sam bila mlađa, provodila sam puno vremena kako bih se uklopila u nedostižne standarde ljepote; ravnala sam kosu, čupala obrve, šminkala se. Sjećam se kako se grozno moja mama osjećala prvi put kad sam izravnala kosu. Svaki dan mi je govorila da sam lijepa upravo takva kakva jesam i to mi je dalo puno samopouzdanja da budem onakva kakva jesam danas" - Marlyee, 28
@Dove

Stalno sam pokušavala promijeniti svoj izgled. Jednom mi je prijateljica rekla: 'Moraš se više srediti i staviti više šminke pa ćete dečki više primjećivati.' Tako da sam godinama ravnala kosu i katastrofalno čupala obrve - a sve to da se uklopim u taj nedostižni ideal ljepote.

Prekretnica se za mene dogodila kad sam počela svoj prvi posao u izvanškolskom klubu za djecu. Tamo sam primjetila da djevojčice već sa 5 godina počinju razvijati svoje nesigurnosti o tome kako izgledaju, a meni je svaka od njih bila predivna iznutra i izvana. Taj mi je posao pomogao da shvatim što je zapravo ljepota. Pomogao mi je da shvatim što je zapravo važno. Nisam ovdje kako bih zadovoljila tuđe poglede.

S obzirom da smo žene, uvijek će nas se uspoređivati s tim nerealnim standardima ljepote tako da mislim mi moramo biti promjena koju želimo vidjeti tako što ćemo dovesti u pitanje ono što nam se nameće i ponovno definirati što predstavlja stvarnu ljepotu.